Osgood-Schlatter sindrom je bolno stanje koje najčešće pogađa djecu i adolescente u periodu ubrzanog rasta, obično između 10. i 15. godine života. Sindrom se javlja zbog preopterećenja tetiva koje se vežu za tibijalnu kvržicu (dio potkoljenice neposredno ispod koljena). To je mjesto pripoja patelarne tetive koja je završni dio butnog mišića (kvadriceps femoris).

Uzroci

Glavni uzrok Osgood-Schlatter sindroma je prekomjerna fizička aktivnost koja uključuje ponavljajuće pokrete skakanja, trčanja ili savijanja koljena. Ove aktivnosti stvaraju konstantan stres na patelarnu tetivu, što može izazvati upalu i mikrotraume na mjestu pripoja tetive za kost. Period ubrzanog rasta dodatno doprinosi pojavi ovog sindroma jer su kosti, mišići i tetive u fazi prilagođavanja.

Simptomi

• Bol ispod čašice koljena, posebno tokom fizičke aktivnosti
• Otok i osjetljivost na dodir tibijalne kvržice
• Povećana kvržica ispod koljena
• Ukočenost i smanjena pokretljivost koljena

Simptomi se uglavnom pogoršavaju tokom fizičkih aktivnosti i smanjuju tokom odmora.

Dijagnoza

Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničkog pregleda i anamneze. Ljekar će procijeniti prisutnost bola i otoka ispod koljena, kao i funkcionalnost koljena. Uradit će se ultrazvučni snjimak tetive da bi se potrvrdila dijagnoza. U nekim slučajevima može biti potrebna rendgenska snimka kako bi se isključile druge povrede i potvrdila prisutnost promjena na tibijalnoj kvržici.

U nekim slučajevima može doći i do odvajanja (avulzije) kvržice potkoljenične kosti. To je zapravo i jedina komplikacija Osgood-Schlatter sindroma.

Liječenje

Liječenje Osgood-Schlatter sindroma uglavnom je konzervativno i uključuje:

• Odmor: Smanjenje fizičkih aktivnosti koje izazivaju bol.
• Primjena leda: Smanjuje otok i bol.
• Fizioterapija: Vježbe za jačanje kvadricepsa i istezanje mišića zadnje lože.
• Ortoze: Elastični zavoji ili trake za stabilizaciju koljena.
• Lijekovi: Analgetici i antiupalni lijekovi mogu se koristiti po preporuci ljekara.

Od svega nevedenog najbitiji je potpuni prekid fizičke aktivnosti dok se upala ne povuče, a zatim početi raditi postepeno vraćanje sportu.

Prognoza i prevencija

Osgood-Schlatter sindrom se obično povlači nakon završetka rasta kada kosti prestanu da se razvijaju. Međutim, u rijetkim slučajevima može ostati trajna kvržica ili povremeni bol. Prevencija uključuje pravilno zagrijavanje, istezanje prije i poslije vježbanja, kao i izbjegavanje prekomjernog opterećenja koljena.

Smrznuto rame, koje se naziva i adhezivni kapsulitis, uzrokuje bol i ukočenost u ramenu. S vremenom, rame postaje vrlo teško pokretati.
Nakon razdoblja pogoršanja simptoma, smrznuto rame ima tendenciju oporavka, iako potpuni oporavak može trajati do 3 godine.

Fizikalna terapija, s fokusom na fleksibilnost ramena, primarna je preporuka za liječenje smrznutog ramena.

Uzroci i simptomi

Smrznuto rame najčešće pogađa osobe u dobi od 40 do 60 godina, a kod žena se javlja češće nego kod muškaraca.

Uzroke koji vode do ovog stanja možemo podijeliti u dvije skupine a to su:

1. Idiopatski - nepoznato uzroka, javljaju se spontano i ovo je upravo najčešći način kako se ova bolest manifestuje.
   Najčešće se povezuje sa određenim sistemskim oboljenima. Pa ljudi s dijabetesom i bolestima štitnjače imaju povećan rizik od razvoja smrznutog ramena.
2. Traumatološki - ovdje spadaju razni prelomi kostiju oko ramenog zgloba, posebno oni koji zahtijevaju dugrotrajnu imobilizaciju i/ili hirurški zahvat. Uslijed neaktivnosti dolazi do velikog smanjenja elastičnosti tkiva i nastanka smrznutog ramena.

Simptomi

Glavni simptom je bol i veliko ograničenje pokretljivosti ramena. Obično prva stvar koju ovi pacijenti primjete jeste oštra bol pri nekim od osnovnih pokreta svakodnevnih aktivnosti. Pa tako npr. osjete jaku bol u ramenu pri češljanju ili pranju kose, ne mogu dokučiti zadnji džep na hlačama, oštra bol kada rukom posegnu da nešto dohvate.
Također javlja se noćna bol i ne mogućnos spavanja na toj strani.

Nakon, bola glavna karakteristika ovog stanja jeste gubitak pokretljivosti. Rame je inače poznat kao jedan od najpokretljivijih zglobova u našem tijelu pa time gubitak ove pokretljivosti predstavlja značajan hendikep.
Kod smrznutog ramena gotovo svi pokreti bivaju značajno ograničeni i pacijenti osjećaju kao da imaju neku bolokadu u samom zglobu ramena koja im ne dozvoljava pokrete.
Ta blokada je uzrokovana fibrozom i degeneracijom vezivnih tkiva kapsule zgloba ramena i tetiva okolinh mišića, u prvom redu mišića rotatorne manžetne. Velike upale uzrokuju svojevrsnu adheziju inače jako elastičnih i pokretljivih tkiva, pa otuda i naziv adhezivni kapsulitis.

Liječenje

Primarni izbor liječenja je fizikalna terapija. Putem vježbi nastojimo očuvati pokretljivost i rastezljivost zahvaćenih elastičnih vezivnih tkiva. Isključivo samo na ovaj način možemo sačuvati obim pokreta u kod smrznutog ramena. Ne postoji nikakvo drugo (magično) rješenje.

Vjezbe koje se rade stimulišu pravilnu regeneraciju tetiva i kapsule zgloba.

Hirurški zahvati na ovom području rade se samo u slučajevima velike opasnosti i urgencije, a to više nego rijetko.

Mogu se davati intrartikularne injekcije sa kortikosteroidima koji će smanjiti upalu i bolnost i olakšati izvođenje vježbi.

Uvod

Plantarni fasciitis je vrlo čest problem koji pogađa stopalo, uzrokujući bol i nelagodu u peti i luku stopala. Do njega dolazi kada se plantarna fascija, debela traka tkiva koja se proteže duž donjeg dijela stopala i povezuje petu s prstima, upali ili ošteti. Ovo stanje može biti posebno problematično za sportiste, osobe koje provode puno vremena stojeći na nogama, kao i profesionalne vozače i kancelarijske radnike. U ovom članku istražit ćemo uzroke, simptome i opcije liječenja plantarnog fasciitisa.

Simptomi plantarnog fasciitisa

Glavni simptom plantarnog fasciitisa je bol u donjem dijelu pete ili duž luka stopala. Ova bol se često opisuje kao oštra i naintenzivnija je tokom prvih koraka ujutro ili nakon odmora. Kako dan prolazi, bol može oslabiti, ali se može vratiti nakon dugotrajnog stajanja ili aktivnosti.

Ključni simptomi uključuju:

Teškoće u hodanju ili bavljenju fizičkim aktivnostima.

• Bol u peti koja je obično jača ujutro ili nakon dužeg sjedenja.
• Ukočenost stopala nakon neaktivnosti.
• Osjetljivost pri dodiru donjeg dijela pete.

Uzroci plantarnog fasciitisa

Tačan uzrok plantarnog fasciitisa može varirati, ali često je povezan s ponavljajućim opterećenjem ili pretjeranim korištenjem plantarne fascije. Neki od glavnih faktora rizika i uzroka uključuju:

1. Pretjerano korištenje ili ponavljajući stres: Aktivnosti koje uključuju puno stajanja, hodanja ili trčanja, posebno na tvrdim površinama, mogu uzrokovati prekomjerno opterećenje plantarne fascije, što vodi do malih oštećenja i upale.
2. Struktura stopala: Osobe sa ravnim stopalima, visokim lukovima ili nepravilnim načinom hodanja mogu biti sklonije razvoju plantarnog fasciitisa. Ove strukture stopala mogu promijeniti raspodjelu težine po stopalu, stvarajući dodatni pritisak na fasciju.
3. Neodgovarajuća obuća: Nošenje obuće s lošom potporom za luk, nedovoljnim ublažavanjem ili neudobnim đonovima može doprinijeti razvoju plantarnog fasciitisa, posebno ako dugo stojite na nogama.
4. Godine i težina: Plantarni fasciitis je češći kod osoba srednje dobi, posebno kod onih s viškom kilograma. Višak tjelesne težine stvara dodatni pritisak na stopala, povećavajući rizik od oštećenja fascije.
5. Zategnuti mišići ili tetive: Zategnuti mišići lista ili Ahilove tetive mogu ograničiti pokretljivost zgloba, što stavlja dodatni stres na plantarnu fasciju tokom aktivnosti poput hodanja ili trčanja.

Dijagnoza

Za dijagnozu plantarnog fasciitisa neophodan je fizički pregled stopala, s posebnim fokusom na petu i palpacijom bolnog mjesta. Također će postavljati pitanja o vašim svakodnevnim aktivnostima, obući koju nosite i navikama vježbanja.
Dijagnoza se najlakše potvrđuje pomoću ultrazvučnog pregleda.

Liječenje

U akutnoj fazi najbolji tretman je konzervativnim metodama koje uključuju:

1. Mirovanje (prva sedmica)
2. Protuupalni tretman (led, nesteroidni protuupalni lijekovi poput ibuprofena)
3. Fizikalna terapija (vježbe istezanja i doziranog opterećenja - 3 sedmice nakon prvog bola)

Ako simptomi potraju duže od 4-5 sedmici stanje ulazi u svoju hroničnu fazu i tada je najbolji izbor terapije shockwave (terapija udarnim valom) uz precino određeni program vježbanja uz opterećenje.

Prognoza

Ukoliko sumnjaš da imaš petni trn ili ti je već potrđen putem neke od dijagnostičkih procedura - ne brini! Prognoze za potpuno izliječenje su izvrsne, samo što ti treba jeste precizan program rehabilitacije i strpljenje.
U najvećem broju slučajeva, nakon 12 sedmica, svi simptomi nestaju i proces regeneracije uspješno završava.

Ukoliko imaš nekih pitanja javi nam se na kontakt broj telefona +38762175483 ili putem naše facebook ili intagram stranice. Također prelistaj naš youtube kanal za dodatnog korisnog sadržaja.

Kalcifikat u ramenu, poznat i kao "kalcificirajući tendinitis" ili "kalcificirajuća tendinopatija", najčešće se javlja u području supraspinatus tetive (m. supraspinatus), koji je dio rotatorne manžete (skupina mišića koja su odgovorna za veliki broj pokreta u ramenu).

Ovo stanje se karakteriše taloženjem kalcijum hidroksilapatita u tetivi, što dovodi do bola, ograničenja pokreta i upalnih reakcija.

Pojednostavljeno kalcifikat predstavlja novonastalu kost u tetivi.

Kako nastaje kalcifikat i koji su simptomi?

Kalcifikati nastaju kao rezultat degenerativnih promjena (oštećenja) u tetivima usljed hroničnog preopterećenja ili ponavljajućih mikrotraume. Tokom vremena, normalna mehanika tetiva može biti narušena, što dovodi do distrofije i kalcifikacije. Postoji više teorija o mehanizmima formiranja kalcifikata, uključujući metaboličke promjene u fibroblastima i povećanu aktivnost osteoblastnih ćelija.

Klinička prezentacija i simptomi:

Pacijenti često prijavljuju:

• Intenzivan bol u ramenu, posebno prilikom podizanja ruke.
• Otežano izvođenje svakodnevnih aktivnosti.
• Ograničena pokretljivost, sa mogućim znakovima upale (oteklina, crvenilo).
• Bol prilikom spavanja, posebno nemogućnost ležanja na zahvaćenoj strani

Kako se dijagnosticira kalcifikat u ramenu?

Tendinitis tetive supraspinatusa se dijagnosticira pomoću provokativnih testova koje, u svome pregledu, sprovodi fizioterapeut. Ukoliko jedan ili više testova daju pozitivne rezultate postavlja se sumnja na tendinopatiju u ramenu.

Preciznija dijagnostika i potvrđivanje patoloških promjena, uključujući i kalcifikat, radi se pomoću ultrazvuka ili rtg snjimka ramena.

Tretman!

Kalcifikat u ramenu se tretira pomoću skupine odabranih fizioterapeutskih procedura. Od najodabranijih je shockwave terapija (terapija udarnim valom) koja ima za cilj "razbijanje" nepravilnosti i nakupina kalcija u tetivi.

Pored shockwave terapije esencijalnu ulogu u potpunoj rehabilitacije ove povrede zauzima kineziterapija, tj. terapijsko vježbanje. Fizioterapeut zadaje specifične vježbe koje odgovaraju svakoj od faza oporavka, a čiji je cilj ponovno uspostavljanje normalne pokretljivosti ramena.

Rijetko, samo u teško zapostavljenim slučajevima, kalcifikat u ramenu se tretira hirurškim putem. Rani trerman fizikalnom terapijom garantuje sjajne rezultate.

Ahilova tetiva je najveća i najjača tetiva u ljudskom tijelu, koja povezuje mišiće potkoljenice (gastrocnemius i soleus) s petnom kosti (calcaneus). Njena glavna funkcija je omogućavanje pokreta stopala, posebno pri hodanju, trčanju i skakanju.

Koji su rani simptomi povrede Ahilove tetive?

Tendinopatija Ahilove tetive obično započinje blagim bolom u zadnjem dijelu noge ili iznad pete, a najčešće se javlja nakon trčanja ili neke druge sportske aktivnosti. Tipično javlja se jak bol ujutro, odmah nakon buđenja. Ako odlučite ignorisati bol i nastaviti sa treningom, primetićete da se bol prilikom svakog novog pokreta smanjuje.
Međutim, kada pomislite da su bolovi nestali, nakon terninga (kada se tijelo "ohladi") bolovi se ponovo vraćaju i, nažalost, postaju još intenzivniji.

Kako nastaje ruptura (pucanje) Ahilove tetive?

Obično će ortoped savjetovati mirovanje i prekid sportskih aktivnosti na 4-5 sedmica i na taj način će se simptomi uspješno povući. Ono što ostaje jestu ožiljci na ahilovoj tetivi i dolazi do gubitka njene elastičnosti.
Ovo su prvi preduslovi za nastanak rupture Ahilove tetive, dakle neadekvatan tretman ranih simptoma tendinitisa i tendinoptije.

Mehanizam povrede rupture Ahilove tetiva je prilikom početka trčanja (ubrazvanja ili akcelaracijskog stanja) skočni zglob ostaje u velikoj u dorzifleksiji, tijelo se savija prema naprijed u željenom pravcu trčanja a koljeno i kuk idu u ekstenziju.

U ovome položaju povrijeđeni osjeća kao da ga je neku udario u potkoljenicu sa zadnje strane i čuje glasni i neugodni zvuk pucanja. U tom momentu već je došlo do pucanja (rupture) tetive.

Kako se tretira ruptura Ahilove tetive?

Hirurški tretman je neophodan kako bi se ponovno obezbjedio kontinuitet tetive. Nakon uspješnog spajanja dva kraja tetive slijedi intenzivni i dugotrajni program fizikalne terapija ali je stepen uspješnosti potpunog vraćanja sportu često manji.
Dok, ako bi se uključio kvalitetan program fizikalne terpije pri prvim, ranim simptomima tendinopatije (umjesto pukog mirovanja) tada bi procenat vraćanja sportu i uspješnosti prevencije rupture bio izuzetno velik!

Zaključak

Reagovati na prve simptome bola u zadnjem dijelu pete ili iznad pete, koji se pogoršava nakon fizičke aktivnosti, je od ključnog značaja za prevenciju napredovanja oštećenja tetive koje u konačnici može dovesti do njenog potpunog pucanja.

Koljeno je jedan od najopterećenijih zglobova ljudskog tijela pa zbog toga je sklon povrijeđivanju. Jedna od najčešćih povreda je patelarni tendinitis/tendinopatija poznatiji kao "skakačko koljeno" (eng. jumper's knee).

Koji su simptomi skakačkog koljena?

Simptomi su bol u prednjem dijelu koljena posebno pri aktivnostima trčanja, skakanja a često boli i u mirovanju.

Bol je obično opisana kao oštra, britka, presjecajuća bol pri opterećivanju zahvaćenog koljena.

Simptomi se javljaju postepeno i nisu povezani sa nekom traumom ili udarcem u predio koljena.

Košarkaši, odbojkaši, atletičari, rekreativci..

Razvijanju ove povrede najskloniji su sportisti, profesionalci i rekreativci, koji mnogo skaču (otuda i naziv skakačko koljeno). Najčešće su to košarkaši zatim odbojkaši. Često su ovoj povredi skloni i rekreativni trkači.

Kako se dijagnosticira skakačko koljeno?

Uzimanjem anamneze (intervju) i pregledom se sa velikom sigurnošću može posumnjati na ovu povredu. Fizioterapeut će uraditi nekoliko provokativnih testova kojima se radi diferencijalna dijagnostika kako bi se isključile druge povrede sličnih simptoma.
Nakon fizioterapeutskog pregleda najpreciznija dijagnostička procedura je ultrazvučni pregled tetive, kojim se definitivno potvrđuje dijagnoza.

Najefikasniji način liječenja?

Mnogo je različitih pristupa tretiranju ovog stanja a mi ćemo ovdje istaknuti najefikasniji i koji daje najbrže rezultate.

Program rehabilitacije sastoji se od:

• mirovanje (izbjegavanje sporta koji zahtjeva skakanje)
• terapija udarnim valom (shockwave therapy) koja ima za cilj "razbijanje" nakupljenih mikrotrauma i ožiljaka na tetivi kao i prevenciju nastanka kalcifikata
• specifični program vježbanja koji forsira ekscentrične kontrakcije kvadricepsa
• kinezio tape
• postepeno vraćanje sportu

Napomena!

Jedna bitna napomena je da netretiranje i zapostavljanje ovog stanja može dovesti do stvaranja kalcifikata u tetivi i onda se značajno produžuje proces rehabilitacije.