Kalcifikat u ramenu, poznat i kao "kalcificirajući tendinitis" ili "kalcificirajuća tendinopatija", najčešće se javlja u području supraspinatus tetive (m. supraspinatus), koji je dio rotatorne manžete (skupina mišića koja su odgovorna za veliki broj pokreta u ramenu).
Ovo stanje se karakteriše taloženjem kalcijum hidroksilapatita u tetivi, što dovodi do bola, ograničenja pokreta i upalnih reakcija.
Pojednostavljeno kalcifikat predstavlja novonastalu kost u tetivi.
Slika lijevo "normalni RTG ramena"; Slika desno "RTG sa kalcifikatom na supraspinatus tetivi.
Kako nastaje kalcifikat i koji su simptomi?
Kalcifikati nastaju kao rezultat degenerativnih promjena (oštećenja) u tetivima usljed hroničnog preopterećenja ili ponavljajućih mikrotraume. Tokom vremena, normalna mehanika tetiva može biti narušena, što dovodi do distrofije i kalcifikacije. Postoji više teorija o mehanizmima formiranja kalcifikata, uključujući metaboličke promjene u fibroblastima i povećanu aktivnost osteoblastnih ćelija.
Klinička prezentacija i simptomi:
Pacijenti često prijavljuju:
Intenzivan bol u ramenu, posebno prilikom podizanja ruke.
Otežano izvođenje svakodnevnih aktivnosti.
Ograničena pokretljivost, sa mogućim znakovima upale (oteklina, crvenilo).
Bol prilikom spavanja, posebno nemogućnost ležanja na zahvaćenoj strani
Kako se dijagnosticira kalcifikat u ramenu?
Tendinitis tetive supraspinatusa se dijagnosticira pomoću provokativnih testova koje, u svome pregledu, sprovodi fizioterapeut. Ukoliko jedan ili više testova daju pozitivne rezultate postavlja se sumnja na tendinopatiju u ramenu.
Preciznija dijagnostika i potvrđivanje patoloških promjena, uključujući i kalcifikat, radi se pomoću ultrazvuka ili rtg snjimka ramena.
Ultrazvuk ramena (tetive supraspinatusa)
Tretman!
Kalcifikat u ramenu se tretira pomoću skupine odabranih fizioterapeutskih procedura. Od najodabranijih je shockwave terapija (terapija udarnim valom) koja ima za cilj "razbijanje" nepravilnosti i nakupina kalcija u tetivi.
Shockwave terpija kalcifikata u ramenu (terapija udarnim talasom)
Pored shockwave terapije esencijalnu ulogu u potpunoj rehabilitacije ove povrede zauzima kineziterapija, tj. terapijsko vježbanje. Fizioterapeut zadaje specifične vježbe koje odgovaraju svakoj od faza oporavka, a čiji je cilj ponovno uspostavljanje normalne pokretljivosti ramena.
Rijetko, samo u teško zapostavljenim slučajevima, kalcifikat u ramenu se tretira hirurškim putem. Rani trerman fizikalnom terapijom garantuje sjajne rezultate.
Ahilova tetiva - ruptura i tendinopatija
Ahilova tetiva je najveća i najjača tetiva u ljudskom tijelu, koja povezuje mišiće potkoljenice (gastrocnemius i soleus) s petnom kosti (calcaneus). Njena glavna funkcija je omogućavanje pokreta stopala, posebno pri hodanju, trčanju i skakanju.
Koji su rani simptomi povrede Ahilove tetive?
Tendinopatija Ahilove tetive obično započinje blagim bolom u zadnjem dijelu noge ili iznad pete, a najčešće se javlja nakon trčanja ili neke druge sportske aktivnosti. Tipično javlja se jak bol ujutro, odmah nakon buđenja. Ako odlučite ignorisati bol i nastaviti sa treningom, primetićete da se bol prilikom svakog novog pokreta smanjuje. Međutim, kada pomislite da su bolovi nestali, nakon terninga (kada se tijelo "ohladi") bolovi se ponovo vraćaju i, nažalost, postaju još intenzivniji.
Kako nastaje ruptura (pucanje) Ahilove tetive?
Obično će ortoped savjetovati mirovanje i prekid sportskih aktivnosti na 4-5 sedmica i na taj način će se simptomi uspješno povući. Ono što ostaje jestu ožiljci na ahilovoj tetivi i dolazi do gubitka njene elastičnosti. Ovo su prvi preduslovi za nastanak rupture Ahilove tetive, dakle neadekvatan tretman ranih simptoma tendinitisa i tendinoptije.
Mehanizam povrede rupture Ahilove tetiva je prilikom početka trčanja (ubrazvanja ili akcelaracijskog stanja) skočni zglob ostaje u velikoj u dorzifleksiji, tijelo se savija prema naprijed u željenom pravcu trčanja a koljeno i kuk idu u ekstenziju.
U ovome položaju povrijeđeni osjeća kao da ga je neku udario u potkoljenicu sa zadnje strane i čuje glasni i neugodni zvuk pucanja. U tom momentu već je došlo do pucanja (rupture) tetive.
Kako se tretira ruptura Ahilove tetive?
Hirurški tretman je neophodan kako bi se ponovno obezbjedio kontinuitet tetive. Nakon uspješnog spajanja dva kraja tetive slijedi intenzivni i dugotrajni program fizikalne terapija ali je stepen uspješnosti potpunog vraćanja sportu često manji. Dok, ako bi se uključio kvalitetan program fizikalne terpije pri prvim, ranim simptomima tendinopatije (umjesto pukog mirovanja) tada bi procenat vraćanja sportu i uspješnosti prevencije rupture bio izuzetno velik!
Zaključak
Reagovati na prve simptome bola u zadnjem dijelu pete ili iznad pete, koji se pogoršava nakon fizičke aktivnosti, je od ključnog značaja za prevenciju napredovanja oštećenja tetive koje u konačnici može dovesti do njenog potpunog pucanja.
Bol u koljenu - "skakačko koljeno"
Koljeno je jedan od najopterećenijih zglobova ljudskog tijela pa zbog toga je sklon povrijeđivanju. Jedna od najčešćih povreda je patelarni tendinitis/tendinopatija poznatiji kao "skakačko koljeno" (eng. jumper's knee).
Koji su simptomi skakačkog koljena?
Simptomi su bol u prednjem dijelu koljena posebno pri aktivnostima trčanja, skakanja a često boli i u mirovanju.
Bol je obično opisana kao oštra, britka, presjecajuća bol pri opterećivanju zahvaćenog koljena.
Simptomi se javljaju postepeno i nisu povezani sa nekom traumom ili udarcem u predio koljena.
Košarkaši, odbojkaši, atletičari, rekreativci..
Razvijanju ove povrede najskloniji su sportisti, profesionalci i rekreativci, koji mnogo skaču (otuda i naziv skakačko koljeno). Najčešće su to košarkaši zatim odbojkaši. Često su ovoj povredi skloni i rekreativni trkači.
Kako se dijagnosticira skakačko koljeno?
Uzimanjem anamneze (intervju) i pregledom se sa velikom sigurnošću može posumnjati na ovu povredu. Fizioterapeut će uraditi nekoliko provokativnih testova kojima se radi diferencijalna dijagnostika kako bi se isključile druge povrede sličnih simptoma. Nakon fizioterapeutskog pregleda najpreciznija dijagnostička procedura je ultrazvučni pregled tetive, kojim se definitivno potvrđuje dijagnoza.
Ultrazvuk koljena (patelarne tetive)
Najefikasniji način liječenja?
Mnogo je različitih pristupa tretiranju ovog stanja a mi ćemo ovdje istaknuti najefikasniji i koji daje najbrže rezultate.
Program rehabilitacije sastoji se od:
mirovanje (izbjegavanje sporta koji zahtjeva skakanje)
terapija udarnim valom (shockwave therapy) koja ima za cilj "razbijanje" nakupljenih mikrotrauma i ožiljaka na tetivi kao i prevenciju nastanka kalcifikata
specifični program vježbanja koji forsira ekscentrične kontrakcije kvadricepsa
kinezio tape
postepeno vraćanje sportu
Terapija udarnim valom (shockwave therapy) za patelarnu tetivu
Napomena!
Jedna bitna napomena je da netretiranje i zapostavljanje ovog stanja može dovesti do stvaranja kalcifikata u tetivi i onda se značajno produžuje proces rehabilitacije.
Teniski lakat - dijagnostika i liječenje
Bol u vanjskom dijelu lakta, tačno na onoj najizbočenijoj kosti? Bol pri najjednostavnijim aktivnostima kao što su nošenje kese, primicanje čaše do usta, otvaranje vrata? Ako su odgovori na sve ili neka od ovih pritanja pozitivni velika je vjerovatnoća da imate teniski lakat!
Kako bol ukloniti, i pravilno liječiti ovo stanje saznajte u slijedećih nekoliko pasusa.
Šta je teniski lakat?
Teniski lakat (lat. lateralni epikondilitis) je stanje upale/ozlijede zajedničke tetive extenzora šake. Tetiva je vezivno tkivo na kraju mišića pomoću kojeg se mišić vezuje za kost. Povrede i bolna stanja kod tetiva obično nastaju uslijed prenaprezanja i ponavljajućih mikrotrauma.
Kada je riječ o zajedničkoj tetivi ekstenzora šake ona biva oštećenja zbog ponavljajućih pokreta ili prenaprezanja pri aktivnostima koja uključuju šaku, ručni i lakatni zglob. Otuda poveznica sa tenisom kao sportom koji dominantnu ruku koristi kako bi čvrsto čuvala reket i sa njim izvodila ponavljajuće udarce ka loptici. Međutim, teniski lakat nemaju samo teniseri, naprotiv, jako je česta pojava kod fizičkih radnika (građevinci, serviseri, mehaničari), zatim profesionalnih ili rekreativnih bodybuildera i weightliftera (treninzi sa velikim težinama) kao i kod kancelarijskih radnika uslijed dugotrajnih ponavljajućih pokreta (rad za tastaturom ili mišom).
Koji su simptomi teniskog lakta?
bol u vanjskom dijelu lakta koja se pojačava pri aktivnostima i pokretima šake
slabost hvata šakom (ponekad je nemoguće drćati običnu čašu vode)
oštri bol pri palpaciji (dodirivanju) vanjskog dijela lakta
osjećaj nemoći i utrnulosti u podlaktici
zvuk "škripanja" pri pokretima prstiju (u akutnoj fazi)
Kako se dijagnosticira teniski lakat?
Da bi dijagnosticirali teniski lakat radimo niz specifičnih testova koji provociraju simptime. Nakon što jedan ili dva testa daju pozitivnu sumnju na dijagnozu lateralnog epikondilitisa radimo potvrdu pomoću dijagnostičkog ultrazvuka.
Na ultrazvučnim snjimicma uočavamo znakove upale, zadebljanja ili degeneraciju tetive te tražimo eventualne kalcifikate na tetivi.
Kako se liječi teniski lakat?
Fizioterapija je izuzetno učinkovita u tretiranju teniskog lakta. Fizioterapeut će, nakon uspostave dijagnoze, otpočeti sa indvidualnim programom rehabilitacije prilagođenim svakom pacijentu shodno njegovom cjelokupnom stanju, životnim aktivnostima i navikama.
Odabrani tretmani, sa najvećim stepenom uspještnosti su:
terapija udarnim valom (shockwave therapy)
specifične vježbe sa i bez opterećenja
kinesio tape
elektroterapija
Terapija udarnim valom - izvodi se pomoću specijalnog aparata koji koristi zvučne talase koji prodiru do tkiva i stimulišu prirodne procese cijeljenja i regeneracije. Ova vrsta terapije pokazala se najefikasnijom kod povreda tetiva (tendinitis, tendinoze, tendinopatije).
Dodatak!
Teniski lakat ima svoga brata blizanca a zove se golferski lakat (lat. medijalni epikondilitis).
Radi se istoj dijagnozi sa suprotne (unutrašnje) strane lakta. Način dijagnosticiranja i tretiranja je gotovo isti!
Dobro držanje i pravilan položaj leđa
Pravilno držanje odnosi se na optimalan način pozicioniranja tijela koji minimizira napor i stresa na mišiće, ligamente i kičmu, a istovremeno omogućava efikasno funkcionisanje tijela.
U ovoj definiciji pravilnog držanja se krije i odgovor kako postići pravilno držanje odnosno pravilan položaj kičme, pa krenimo redom:
Ne postoji univerzalni položaj koji bi odgovarao svakoj individui To je iz prostog razloga što se ne bavimo svi istim poslovima niti od tijela tražimo da obavlja iste zadatke. Dakle postura nekog kancelarijskog radnika se u mnogo čemu razlikuje od posture građevinskog radnika. A i jedna i druga mogu biti pravilne samo prilagođene za različite funkcije.
Niti jedan položaj sjedenja nije ispravan! Ako pretjerano dugo sjedimo i onaj (hipotetski) najispravniji položaj sjedenja će nam štetiti i dovesti do patologija kičmenog stuba. To je zato što uzrok razvijanja povreda leđa nije položaj sjedenja nego njegova duljina.
Voljno forsiranje dobrog držanja nikada neće promjeniti našu posturu Anatomija odrasle osobe je nepromjenjiva. Pokušavati stalno "ispravno" sjediti ili "nepogrbljeno" hodati je sizifov posao. Stvara fizički i psihički umor a ne donosi rezultate.
Često kretanje i prekidanje dugotrajnog sjedenja je jedino rješenje za prevenciju oboljenja kičmenog stuba! Sjedi kako želiš i kako ti je najudobnije samo nemoj da potraje predugo. Često mjenjaj položaje sjedenja i svakih 30-60 minuta prekini sjedenje sa nekom vježbom istezanja ili razgibavanja.
Ne obaziri se na one koji ti govore kako si "kriv" ili "grbav" i kako će te to kad tad koštati. Nego, budi redovno aktivan! Odaberi sebi neku intenzivnu fizičku aktivnost u kojoj ćeš ustrajati. Intenzivnim vježbama snage ili aktiviranjem cijelog tijela pružit ćeš svojim misićima i zglobovima adekvatnu ishranu i spriječiti razvijanje oboljenja! Ako budeš aktivan i snažan neće ti naštetiti loša postura!
https://www.youtube.com/shorts/XzzOMb-mIMM
Da li diskus hernija može da zacijeli?
Veliki broj najnovijih i najrelevantnijih istraživanja pokazalo je da diskus hernije vremenom zarastaju, zacjeljuju i potpuno se povlače ili saniraju.
Prema meta-analizi Zhonga et al. (2017), stopa spontane resorpcije diskus hernije lumbalnog diska (LDH) iznosi impresivnih 67%. (provjeri na: https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/28072796/?)
Prva reakcija, pacijenta kojima je dijagnosticirana diskus hernija kada čuju da "nisu osuđeni na život sa bolovima i da diskus hernija će se sigurno regnerisati, resorbovat i zacijeliti, je šok! Kako i ne bi bilo kada sve prethodno što su čuli o diskus herniji je čista depresija i negativnosti. Ali, da budi siguran da je tvoje tijelo i više nego sposobno da zaliječi taj nabubreni disk. Kada bi ti rekao da posjekotina na tvojoj koži nikad neće zarasti i da će te uvijek boljeti sigurno mi ne bi vjerovao. Također kada bih ti rekao da kost koju si slomio nikada neće zarasti rekao bi da "pojma nemam". E, isto tako, kada čuješ da disk nikada neće zacijeliti i da je jedino rješenje fizički odstraniti disksus herniju putem operativnog zahvata, reci: "sigrno nije tako i mora postojati drugi način". I postoji! Neoperativno liječenje diskus hernije posao je fizikalne terapije i kompetencija fizioterapeuta. Pod uslovnom da su dovoljno stručni i učeni.
Kako diskus hernija zacjeljuje?
Resorpcija tkiva intervertebralnog diska može se objasniti sa 3 teorije, ali tačan mehanizam nije do kraja istražen i pojašnjen.
Materijal diskus hernije će se smanjiti u veličini zbog postepene dehidracije i skupljanja, što bi moglo objasniti smanjenje signala diska na MRI. Postepeni gubitak vode u disku može dovesti do skupljanja herniranog dijela natrag u annulus fibrosus.
Napetost stražnjeg longitudinalnog ligamenta (LLP) uzrokuje da se fragment hernije diska povuče nazad u prostor intervertebralnog diska. Ovo može biti mehanizam ako anulus fibrosus (AF) nije oštećen, dok kod ekstrudiranim i migriranim fragmentima ovo neće biti slučaj.
Treća teorija, najbolje istražena i sa najboljim kliničkim dokazima, je postupna resorpcija hernije kroz enzimsku degradaciju i fagocitozu uzrokovanu upalnim reakcijama i neovaskularizacijom. Smatra se da se ova upalna reakcija pokreće kada se materijal intervertebralnog diska gurne u epiduralni prostor nakon rupture PLL-a:
Tada se uz djelovanje angiogenih faktora, kao što je faktor rasta vaskularnog endotela (VEGF), razvijaju novi krvni sudovi. Makrofagi se kreću u hernirano jezgro pulposusa, nakon čega slijedi niz imunološko-upalnih odgovora, koji na kraju rezultiraju spontanom resorpcijom hernije diska. Faktori koji su povezani sa spontanom resorpcijom hernije diska uključuju dehidraciju tkiva, degradaciju ekstracelularnog matriksa (ECM) , apoptoza ćelija nucleus pulposus (NP) i imunoinflamatorni odgovor.
Ono što je dokazano i klinički potvrđeno je da: što je hernija veća cijeljenje je bolje i uspješnije!
Novo istraživanje dovodi u pitanje upotrebu NSAIL-a ili kortikosteroida za diskus herniju jer ovi agensi imaju potencijal da ograniče prirodno odabrane mehanizme tijela za resorpciju disk hernije. Ovo ne znači da ne treba nikako da se kontroliše upala i bolnost u akutnoj fazi, nego samo da to treba da se radi oprezno i pod nadzorom kako ne bi ometali prirodne procese regeneracije.
Zaključak
Svaka diskus hernija ima prirodni potencijal da zacijeli. Posao fizioterapeuta je da pacijenta vode kroz proces regeneracije kako bi ubrzali prirodne procese regeneracije i poboljšali kvalitetu tog procesa.
Bol je, nažalost, neizbježan pratioc ovoga procesa, ali je isto tako i koristan faktor kako bi nas upozoravao "da se nešto bitno dešava u našoj kičmi i da treba da sarađujemo". U ovome će također mnogo pomoći fizikalna terapija kroz svoj program menadžmenta boli (pain menagment).
Što je hernija veća, imuni odgovor je "brutalniji" i resorpcija (cijeljenje) je bolje!
Sve što trebaš da znaš o diskus herniji nalazi se u video klipu ispod.
Išijas -liječenje BEZ OPERACIJE!
Između svaka dva susjedna pršljena našeg kičmenog stuba nalati se fibrozno-hrskavičavi disk. Njegova osnovna funkcija je omogućavanje pokretljivosti kičmenog stuba te absorpcija i amortizacija pritisaka.
Građen je iz dva dijela. Vanjskog fibroznog - čvršćeg omotača (anulus fibrosus) i unutrašnjeg želatoznog jezgra (nucleus pulposus).
Model dva susjedna pršljena i međupršljenskog diska (intervertebralni disk)
Operacija ili konzervativno liječenje diskus hernije?
I jedno i drugo je pravo rješenja ali samo onda kada su indikacije potvrđene!
U velikom broju slučajeva sa operativnim zahvatom se žuri te se potpuno zanemaruje otklanjanje uzroka koji je do diskus hernije i doveo. Zatim, nerijetko, i poslije operacije pacijenti ojećaju bolove!
Video: Da li operisati diskus herniju ili ne?
Faze diskus hernije
Proces nastanka diskus hernije nije kratak. Od potpuno zdravog i funkcionalnog diska do razvijanja oštećenja je mnogo godina nemara i ignorisanja simptoma.
Nekoliko je faza nastanka diskus hernije i svaka od njih ima svoje simptome kako bi je mogli prepoznati.
Prva faza diskus hernije je bulging (baldžing) diska. Predstavlja bubrenje diska i umjereno smanjenje međupršljenskog prostora. Simptomi su blagi i upravo zobg toga većina ljudi ovu fazu ne smatra ničim bitnim a samim time se i ne odlučuje na njeno tretiranje.
Simptomi: bol koji se javlja nakon neke aktivnosti koja je zahtijevala mnogo pregibanja trupom prema naprijed ili dugotrajni rad u pretklonu. Naprimjer: kopanje, vrtljarenje, rad u čučećem položaju ili vježbanje sa opterećenjem u pretkolonu. U toku same aktivnosti ne osjete se nikakvih simptomi, međutim kada se tijelo "ohladi" počinje bol u donjim leđima smještena u samoj sredini leđa. Bol obično traje nekoliko dana i tolerantnog je intenziteta.
U ovoj fazi lamele vanjskog omotača diska (anulus fibrosus) su počele da popuštaju i ne mogu da tolerišu intenzivne aktivnosti. Ovo su prvi (rani) znaci i simptomi diskus hernije.
Prepoznati ove simtome i njih djelovati od izuzetnog je značaja kako bi prevenirali progresiju oštećenja diska.
Ako ne regujemo u ovoj fazi, i nastavimo svoje životne aktivnosti bez mjenjanja loših životnih navika, neminovno se krećemo ka slijedećoj fazi diskus hernije a to je protruzija diska.
Protruziju diska karakterišu mnogo ozbiljniji simptomi. Bol velikog intenziteta i tranja 5-10 dana. Često se može desiti da se bol širi u kuk ili u predjelu gluteusa. Obično nakon neke (bezazlene) aktivnosti koja je zahtijevala kombinaciju fleksije, laterofleksije i rotacije lumbalne kičme desi se jaka i oštra bol koja ne dopušta nikakve dodatne pokrete. Pacijenti obično to opisuju sa "sageo sam se da nešto podignem, nije bilo ni teško, i ostao sam u tom položaju - micati se nisam mogao."
Sada je vanjski omotač diska u velikom mjeri oštećen i želatozni sadržaj unutrašnjosti diska protruirao je (izletio, nabubrio) u međupršljenski prostor. Stvorila se je hernija (nabubrena loptica) koja vrši kompresiju na korijen živca koji se tu nalazi (ishias).
Obično nakon 20-30 dana simptomi se u jednoj mjeri smire, ali nikad u potpunosti. U ovoj fazi od strane specijaliste ortopeda najčešće će biti predložen operativni tretman. Međutim, kao što ćemo vidjeti, da ovo nije najbolja metoda izbora za tretiranje ovog problema. Također, većina ljudi će (iz straha) na sve načine pokušati izbjeći operaciju. Pa će tako ići na razne adrese u potrazi za lijekom. Od fizikalne terapije do raznolikih alteranivnih metoda liječenja. Međutim nikada do kraja neće riješiti svoj problem jer fokusira se na tretman simptoma a propušta tretirati uzrok problema.
I tako prođu mjeseci i godine. Svake godine ima po nekoliko epizoda bola u leđima. Te nakon nekog vremena počinje da osjeti simptome duž jedne noge. Najčešće osjeća bol, trnce i slabost u stopalu, listu, zadnjoj loži i gluteusu. Sada je diskus hernija ušla u svoju finalnu fazu koja se zove ektruzija diska!
U ovoj fazi želatozni dio diska "iscurio" je u međupršljenski prostor, nalazi se u otvoru za živac i dešava se ogromna uplana (hemijska) reakcija. Jaka (paralizirajuća) bol u nozi. Tijelo pomoću upale pokušava zaštiti živac od trajnog oštećenja. U najvećem broju slučajeva to i uspijeva te se za nekoliko sedmica ili mjeseci ektruzija se sanira. U rijetkim slučajevima dešavaju se značajni neurološki ispadi i tada je indikovana hitna operacija leđa kako bi se spriječilo daljnje oštećivanje živca.
Zaključak
Uzrok diskus hernije nije jedan nego je širok spektar loših životnih navika koje možemo sažeti pod termin hroničnog manjka fizičke aktivnosti i dugogodišnjeg izlaganja kičmenoga stuba dugotrajnim statičkim položajima kao što su sjedenje ili stajanje. Dakle, manjak razvijene svijesti o bitnosti pokreta!
Operacija diskus hernije indikovana je samo u hitnim slučajevima onda kada postoji prijetnja od velikog neurološkog oštećenja (oštećenja živca). A i tada ukoliko pacijent ne promjeni one loše životne navike velike su šanse da će opet imati probleme sa leđima.
Konzervativni tretman, tj. fizikalna terapija indikovana je u apsolutno svim fazama diskalnih patologija. Ako se ispravno primjeni, te pacijent sluša savjete svoga fizioterapeuta, uspjeh je zagrantovan! Samo je razlika u dužini potrebnog vremena da se do tog uspjeha dođe.
Logično, ako pozabaviš svojim leđima u onim ranim fazama bulging diska za jako malo vremena tvoja leđa će biti zdrava. Ukoliko, pak, na tretmane te natjera velika bol u fazi protruzija diska - ne brini - i tu je rehabilitacija izuzetno uspješna ali je potrebno mnogo više vremena i truda od strane terapeuta a isto toliko discipline i truda od strane pacijenta.
Ako si dogurao do faze ektruzije diska tada rehabilitacija traje nekoliko mjeseci do godinu dana, i potrebno je još više truda, discipline i svijesti ali opet u konačnici tvoje (izvrsno) tijelo će diskus herniju sanirati i oštećene strukture regnerisati.
Ako si već leđa operisao moraš da znaš da, ukoliko ne promjeniš loše životne navike koje su ti te probleme i generirale, leđa će te nastaviti da bole i ući ćeš u jedan začarani krug hroničnog bola u donjim leđima čija je rehabilitacija znatno komplikovanija.
Najčešće vrste tendinopatija
Tendinopatija se odnosi na bol i oštećenje tetiva, što je često povezano s prekomjernim stresom ili ozljedama. Postoji mnogo različitih vrsta tendinopatija, a neki od najčešćih oblika uključuju:
Ahilova tendinopatija: Oštećenje tetive Ahilove tetive, koja povezuje stražnji mišić potkoljenice (list) s petnom kosti. Često se javlja kod trkača i sportaša i rekreativaca. Tendinitis (bol u Ahilovim tetivama nakon fizičke aktivnosti) i tendinopatija (hronična bol u tetivama) su ozbiljan alarm koji upozorava da bi moglo doći do puknuća tetive.
Lateralni epikondilitis lakta (teniski lakat): Oštećenje tetive na vanjskom dijelu lakta, što može biti uzrokovano prenaprezanjem pri igranju tenisa ili drugim aktivnostima koje uključuju mnogo pokreta sa šakom.
Medijalni epikondilitis (golferov lakat): Oštećenje tetive na unutarnjem dijelu lakta, koje može biti posljedica prenaprezanja pri golfu ili drugim aktivnostima koje uključuju mnogo pokreta sa šakom. Ovaj vid epikondilitisa je rjeđi oblik.
Tendinopatija rotatorne manžetne: Ovo je ubjediljivo najčešći oblik tendinopatija. Podrazumijeva oštećenje tetiva koje okružuju ramenski zglob. Ova vrsta tendinopatije često pogađa ljude koji se bave sportskim aktivnostima koje zahtijevaju ponavljanje pokreta ramenom, poput tenisa, rukometa, odbojke i slično. Također sa ovom tendinopatijom usko je povezana hronični kapsulitis ramenog zgloba poznat kao frozen shoulder.
Tendinopatija tetive kvadricepsa: Oštećenje tetive kvadricepsa, koji se nalazi na prednjoj strani bedra. Često se javlja kod sportaša koji se bave brzim trčanjem i skakanjem. Manifestuje se sa oštrim bolom iznad čašice (patela) na koljenu. Može uključivati i crvenilo i otok.
Tendinopatija tetive patelarnog ligamenta: Oštećenje tetive koja povezuje patelu (koljeno) s tibijom (potkoljenicom). Ova vrsta tendinopatije često se naziva "skakačko koljeno" i često pogađa sportaše koji često skaču.
Tendinopatija tetive bicepsa: Oštećenje duge tetive bicepsa koji se proteže od ramena do lakta. Bol se javlja prilikom podizanja ruke preko 90°, a lokacija bola je na prednjoj strani ramena. Također bol se može širiti naniže prema bicepsu.
Ovo su samo neki od primjera tendinopatija, i mnoge druge tetive u tijelu također su podložne oštećenjima. Važno je pravilno dijagnosticirati i liječiti tendinopatiju kako bi se spriječile daljnje ozljede i ublažili simptomi.
Tendinitis i tendinopatije - sve što trebaš znati!
Tendinitis je upala tetiva. Tetive su čvrste trake vezivnog tkiva koje povezuju mišiće s kostima, omogućujući prijenos sile tijekom kontrakcije mišića. Kada se tetiva upali, to se naziva tendinitis, hronično stanje upale i neadekvatno cijeljenje oštećene tetive naziva se tendinopatija. Dakle, tendinitis obično prethodi tendinopatiji.
Koji su simptomi tendinitisa odnosno tedninopatije?
Glavni simptom tendinitisa je bol u području pogođene tetive. Bol se obično uzokovana preopterećenjem pogođene tetitive tako da se i pojačava tijekom aktivnosti koja uključuje upaljenu tetivu. Osim boli, mogu se pojaviti i oteklina, crvenilo i smanjenje pokretljivosti u zahvaćenom području, te ponekad može pacijent osjetiti, odnosno čuti, kao škripanje prilikom pokreta i aktivacije te tetive.
U prvih nekoliko dana, kada je upalni proces na svome vrhuncu, pacijent osjeća veliku bolnost i radno onesposobljenje. Nakon 7-10 dana upalni proces se završava, bolnost slabi, te ukoliko se stanje ne tretira adekvatno tendinitis prelazi u hronično stanje koje nazivamo tendinopatija.
Uzroci?
Najčešći uzrok tendinitisa je prekomjerno opterećenje tetiva. To može biti posljedica ponavljajućih pokreta, pretjeranog vježbanja, traume ili ozljede. Drugi faktori koji povećavaju rizik od tendinitisa uključuju starenje, lošu tehniku vježbanja ili sporta, nedostatak zagrijavanja prije tjelesne aktivnosti, te nedostatak odgovarajućeg odmora između aktivnosti.
Dijagnoza?
Dijagnoza se obično postavlja na temelju kliničkog pregleda i povijesti bolesti, no može uključivati i slikovne pretrage poput ultrazvuka ili magnetske rezonancije (MRI) kako bi se preciznije procijenilo stanje tetive.
Liječenje?
Liječenje tendinopatija nadležnost je fizikalne terapije, a uključuju primjena leda i/ili protuupalne lijekove, i specifične vježbe za pravilnu reparaciju i regneraciju tetive (ekscentrične kontrakcije). Naravno, pored fizikalne neophodno je mirovanje, a ono podrazumjeva izbjegavanje pokreta koji uzrokuju bol.
Prevencija?
Preventivne mjere uključuju pravilnu tehniku vježbanja i sporta, postepeno povećavanje intenziteta vježbanja, korištenje odgovarajuće opreme, ravnotežu između aktivnosti i odmora, te izbjegavanje prekomjernog opterećenja tetiva tj. optimizirati ponavljajuće pokrete.
Nešto o građi i funkciji tetiva (anatomija i fiziologija)
Tetive su izuzetno važne strukture u ljudskom tijelu koje povezuju mišiće sa kostima.
Građa tetiva:
Kolagena vlakna: Tetive su sastavljene od kolagenskih vlakana, što je snažan i čvrst tip vezivnog proteina. Ova kolagena vlakna tvore glavnu strukturu tetive i omogućuju joj da izdrži napetost i silu.
Elastična vlakna: Osim kolagenskih vlakana, tetive također sadrže elastična vlakna koja dopuštaju malu elastičnost tetiva. Ova elastičnost pomaže u apsorbiranju šoka tokom mišićnih kontrakcija i omogućuje tetivama da se istegnu i skupljaju.
Funkcija tetiva:
Prijenos sile: Glavna funkcija tetiva je prijenos sile od mišića do kostiju. Kada mišić kontrahira, stvara se napetost u tetivi, koja se prenosi na kosti, uzrokujući pokretanje kostiju.
Očuvanje stabilnosti i ravnoteže: Tetive pružaju stabilnost zglobovima tako da ih drže na mjestu tijekom kretanja. To je ključno za održavanje ravnoteže tijekom različitih aktivnosti.
Pohrana energije: Tijekom nekih pokreta, tetive pohranjuju energiju koja se koristi za sljedeće kontrakcije mišića. Na primjer, Ahilova tetiva, smještena u potkoljenici, pohranjuje energiju tijekom trčanja i skakanja.
Regulacija napetosti mišića: Tetive pomažu u kontroliranju napetosti mišića. Kada je tetiva istegnuta, to signalizira mozgu da opusti mišić. Ovo je važno za održavanje tonusa mišića i sprečavanje prekomjerne napetosti.
Tetive su čvrste i izdržljive strukture, ali mogu postati podložne ozljedama, upalama (tendinitis) ili degenerativnim promjenama s vremenom. Stoga je važno održavati tetivno zdravlje pravilnom prehranom, vježbanjem i sprječavanjem ozljeda. Ako dođe do ozljede tetive, pravilno liječenje i rehabilitacija su ključni za brz i potpun oporavak.
Najbolje vježbe za razgibavanje leđa
Često osjećate bolove u donjim leđima, posebno nakon dugog sjedenja ili ujutro nakon buđenja. Još uvijek nije kasno da spriječite ozbiljnija oštećenja kičme zato Vam predstavljamo skup najboljih vježbi u kućnim uslovima koje bi morao znati i praktikovati svaki pojedinac.
