Lumbalna kičma ili donji dio leđa iznimno je dobro projektovana struktura međusobno povezanih kostiju, zglobova, nerava, ligamenata i mišića koji svi zajedno rade na pružanju potpore, snage i fleksibilnosti i u konačnici omogućava kretanje u aktivnostima svakodnevnog života. Međutim, ova složena struktura također čini donji dio leđa osjetljivim na ozljede i bol.
Ozljeda bilo koje strukture u lumbalnoj kičmi može dovesti do bolova u leđima.
Lumbalna kičma, što može poći po zlu?
Donji dio leđa podnosi težinu gornjeg dijela tijela i pruža pokretljivost za svakodnevne pokrete poput savijanja i uvijanja. Mišići u donjem dijelu leđa odgovorni su za savijanje i zakretanje kukova tijekom hodanja, kao i za potporu kičmenog stupa. Nervi u donjem dijelu leđa snabdijevaju impulsima za rad mišiće u zdjelici, nogama i stopalima.
Većina akutnih bolova u leđima nastaje ozljedom mišića, ligamenata, zglobova ili diskova. Tijelo reaguje na ozljedu podstičući upalni odgovor koji za zadatak ima saniranje povrede i zacjeljivanje.
Postoji značajno preklapanje opskrbe nervima mnogim diskovima, mišićima, ligamentima i drugim strukturama kralježnice, pa mozgu može biti teško tačno odrediti koji je uzrok boli. Na primjer, degenerirani ili puknuti lumbalni disk može se osjećati isto kao i povučeni mišić - stvarajući upalu i bolni grč mišića na istom području. Mišići i ligamenti brzo zarastaju, dok puknuti disk može i ne mora. Vremenski tok boli pomaže u utvrđivanju uzroka.
Bol u donjem dijelu leđa može uključivati različite simptome. Može biti blaga i samo neugodna, a može biti i ozbiljna i iscrpljujuća nekada i paralizirajuća. Bolovi u donjem dijelu leđa mogu početi iznenada, ili bi mogli početi polako - eventualno dolaziti i odlaziti - i postepeno se pogoršavati s vremenom.
Ovisno o temeljnom uzroku boli, simptomi se mogu doživjeti na različite načine.
Na primjer:
- Bol koja je tupa ili bolna, ograničena u donjem dijelu leđa
- Peckajuća, žareća bol koja se širi od donjih leđa prema stražnjoj strani bedara, ponekad u potkoljenice ili stopala; može uključivati utrnulost ili trnce (išijas)
- Grčevi mišića u donjem dijelu leđa, zdjelici i kukovima
- Bol koja se pogoršava nakon dužeg sjedenja ili stajanja
- Poteškoće pri uspravljanju, hodanju ili prelasku sa stajanja na sjedenje
Osim toga, simptomi bolova u donjem dijelu leđa obično se opisuju prema vrsti početka i trajanju:
Ova vrsta boli obično dolazi iznenada i traje nekoliko dana ili sedmica, a smatra se normalnim odgovorom tijela na ozljedu ili oštećenje tkiva. Bol postepeno jenjava kako tijelo zacjeljuje.
Traje između 6 sedmica i 3 mjeseca, ova vrsta boli obično je mehaničke prirode (poput naprezanja mišića ili bolova u zglobovima), ali je produžena. U ovom trenutku može se razmotriti liječnički ili fizioterapeutski pregled.
Obično se definiše kao bol u donjem dijelu leđa koja traje više od 3 mjeseca. Ova vrsta boli je obično jaka, ne reagira na početne tretmane i zahtijeva temeljit liječnički pregled kako bi se utvrdio tačan izvor boli.
Vrste bola u donjim leđima
Postoji mnogo načina za kategoriziranje bolova u donjem dijelu leđa - dvije uobičajene vrste uključuju:
Daleko najčešći uzrok bolova u donjem dijelu leđa, mehanička bol je bol prvenstveno u mišićima, ligamentima, zglobovima (fasetni zglobovi, sakroilijaćni zglobovi) ili kostima u i oko kičmenog stuba. Ova vrsta boli obično je lokalizirana u donjem dijelu leđa, stražnjici, a ponekad i na vrhu nogu. Obično je pod utjecajem opterećenja kralježnice i može se osjećati drugačije ovisno o kretanju (naprijed/natrag/uvijanje), aktivnosti, stajanju, sjedenju ili mirovanju.
Ova vrsta boli može se pojaviti ako korijen spinalnog (kičmenog) nerva postane oštećen ili upaljen. Radikularna bol može se širiti duž nervnog puta ili dermatoma u stražnjicu i/ili nogu. Njegov specifičan osjećaj je oštra, električna, peckajuća bol i može biti povezana s utrnulošću ili slabošću (išijas). Obično se osjeća samo na jednoj strani tijela.
Rani tretman (tretman u akutnoj fazi)
Akutna faza bola u leđima je period izrazite bolnosti i traje obično do 7 dana. U toj fazi najbolje šta možete učiniti jeste nazvati Vašeg fizioterapeuta, objasniti mu način na koji je povreda nastala i precizno slijediti uputstva zdravstvenog stručnjaka.
Uobičajeni savjeti za akutnu fazu jesu:
- odmor - misli se na odsustvo sa posla, a ne na totalnu imobilizaciju tj. totalno nepomjeranje kao što se često može čuti. Potrebno je kretati se onoliko koliko bol to dozovoljava i slijediti upute (vježbe) fizioterapeuta.
- terapija ledom (krioterapija) – masaže ledom na bolnom mjestu više puta na dan
- analgetska terapija (teblete protiv bolova i/ili analgetski gelovi i kreme) uz savjetovanje sa porodičnim ljekarom ili farmaceutom
Subakutna i hronična faza bola u leđima
Nakon 7-10 dana obično se simptomi u najvećoj mjeri povlače. To je period kada treba da otpočne konkretna dijagnostika i terapija lumbalnog bolnog sindroma (bol u donjim leđima).
U ovoj fazi posjetite svoga fizioterapeuta. Ponovit ćemo još jednom: u ovoj fazi posjetite svoga fizioterapeuta!
Obično kada nestanu (čitaj pritaje) simptomi i nestane bolna agonija ljudi kažu “prošlo je..” i smatraju problem izliječenim. Željno se vraćaju svojim životnim aktivnostima ne sluteći da, ako ne promjene nešto od svojih životnih navika, velike su šanse da će se bol u leđima opet vratiti, i obično još žešće i još dugotrajnije. Zato je izrazito bitno u ovoj fazi odlučno krenuti u neoperativno, konzervativno, fizioterapeutsko (prirodno) liječenja lumbalnog bolnog sindroma.
Liječenje se obično sastoji od skupa tertmana fizikalne terapije kao što su: manuelna terapija, manuelna manipulacija, elektroterapija, kineziterapije (terapijsko vježbanje) i promjene životnih navika.
Slušati i biti disciplinovan u slijeđenju uputa fizioterapeuta je ključ uspjeha terapija i jedini put da dugoročno riješite svoj problem i bol u donjim leđima.