Pravilno držanje odnosi se na optimalan način pozicioniranja tijela koji minimizira napor i stresa na mišiće, ligamente i kičmu, a istovremeno omogućava efikasno funkcionisanje tijela.

U ovoj definiciji pravilnog držanja se krije i odgovor kako postići pravilno držanje odnosno pravilan položaj kičme, pa krenimo redom:

• Ne postoji univerzalni položaj koji bi odgovarao svakoj individui
  To je iz prostog razloga što se ne bavimo svi istim poslovima niti od tijela tražimo da obavlja iste zadatke. Dakle postura nekog kancelarijskog radnika se u mnogo čemu razlikuje od posture građevinskog radnika. A i jedna i druga mogu biti pravilne samo prilagođene za različite funkcije.
• Niti jedan položaj sjedenja nije ispravan!
  Ako pretjerano dugo sjedimo i onaj (hipotetski) najispravniji položaj sjedenja će nam štetiti i dovesti do patologija kičmenog stuba. To je zato što uzrok razvijanja povreda leđa nije položaj sjedenja nego njegova duljina.
• Voljno forsiranje dobrog držanja nikada neće promjeniti našu posturu
  Anatomija odrasle osobe je nepromjenjiva. Pokušavati stalno "ispravno" sjediti ili "nepogrbljeno" hodati je sizifov posao. Stvara fizički i psihički umor a ne donosi rezultate.
• Često kretanje i prekidanje dugotrajnog sjedenja je jedino rješenje za prevenciju oboljenja kičmenog stuba!
  Sjedi kako želiš i kako ti je najudobnije samo nemoj da potraje predugo. Često mjenjaj položaje sjedenja i svakih 30-60 minuta prekini sjedenje sa nekom vježbom istezanja ili razgibavanja.
• Ne obaziri se na one koji ti govore kako si "kriv" ili "grbav" i kako će te to kad tad koštati.
  Nego, budi redovno aktivan! Odaberi sebi neku intenzivnu fizičku aktivnost u kojoj ćeš ustrajati. Intenzivnim vježbama snage ili aktiviranjem cijelog tijela pružit ćeš svojim misićima i zglobovima adekvatnu ishranu i spriječiti razvijanje oboljenja!
  Ako budeš aktivan i snažan neće ti naštetiti loša postura!

https://www.youtube.com/shorts/XzzOMb-mIMM

Prilikom stajanja, sjedenja ili generalno u toku dana diskovi apsorbuju pritisak svakodnevnih aktivnosti. U tom procesu gube vodu i nutrijente.
U toku noći, prilikom spavanja i ležanja ili generalno u rasteretnom položaju (eliminacija gravitacije) kičmeni diskovi se hrane, pune vodom i nutrijentima spremajući se za izazove slijedećeg dana.

Najpogubnija radnja za diskove je dugotrajno sjedenje koje neminovno rezultira narušavanjem ispravne posture.

Održavanje optimalnog zdravlja međupršljenskih kičmeni diskusa bi se sastojalo iz slijedećeg:

• 𝐈𝐳𝐛𝐣𝐞𝐠𝐚𝐯𝐚𝐭𝐢 𝐢𝐥𝐢 𝐮𝐦𝐚𝐧𝐣𝐢𝐯𝐚𝐭𝐢 𝐝𝐮𝐠𝐨𝐫𝐭𝐚𝐣𝐧𝐨 𝐬𝐣𝐞𝐝𝐞𝐧𝐣𝐞, makako udobna ili "anatomska" stolica bila. Ne sjediti duže od 45 minuta bez prekida istog, nekom vježbom ili jednostavno hodanjem.

• 𝐭𝐣𝐞𝐥𝐨𝐯𝐣𝐞𝐳̌𝐛𝐨𝐦 𝐝𝐨 𝐢𝐬𝐩𝐫𝐚𝐯𝐧𝐞 𝐩𝐨𝐬𝐭𝐮𝐫𝐞!

Kičmeni stub je sastavljen od 33-34 koštana dijela koja nazivamo pršljenovima. Svaki od tih pršljenova uzglobljen je sa sujednim sa (najmanje) 2 zgloba koji omogućavaju pokret. Iz ovoga se može izvući zaključak da je kičmeni stub namjenjen da se mnogo kreće. Na osnovu toga kažemo da je od najbitnijih tačaka kada je u pitanju održavanje zdravlja kičmenog stuba i prevencije oboljenja - telovježba!

Mnogo pokreta znači malo bola!

• 𝐝𝐨𝐯𝐨𝐥𝐣𝐧𝐨 𝐬𝐧𝐚 𝐧𝐨𝐜́𝐮 jer, naučili smo, to je vrijeme hranjenja diskova i njihove obnove.
• 𝐮𝐧𝐨𝐬̌𝐞𝐧𝐣𝐞 𝐝𝐨𝐯𝐨𝐥𝐣𝐧𝐨 𝐯𝐨𝐝𝐞 (2l) u toku dana. Također voditi računa o zdravoj i redovnoj ishrani. Cigarete i alkohol i drugi opijati potpuno nepoželjni!
• 𝐤𝐨𝐫𝐢𝐬𝐭𝐢𝐭𝐢 (𝑜𝑝𝑐𝑖𝑜𝑛𝑎𝑙𝑛𝑜, 𝑢𝑧 𝑘𝑜𝑛𝑠𝑢𝑙𝑎𝑡𝑎𝑐𝑖𝑗𝑒) 𝐬𝐮𝐩𝐥𝐞𝐦𝐞𝐧𝐭𝐞 koji pomažu ishranu hrskavice i diskova. To su glukozamin i hondronitin.

Kičmeni stub je stub života. Simbol je uspravnosti i dostojanstva čovjeka. Njegov anatomski i fiziološki značaj nemjerljiv je. U njegovom strogo čuvanom centru nalazi se najsofisticiranije tkivo ljudskog organizma - kičmena moždina. Tu, i samo tu, se rađaju i izlaze (gotovo) svi nervi našeg tijela. To znači da je tu izvor ispravnog funkcionisanja svakog našeg organa!

Sastavljen je do 33-34 koštana dijela - pršljena, između kojih se nalazi hrskavičavi diskovi koji apsorbuju pritisak, amortiziraju pokrete.
Ovi diskovi najslabija su karika kičmenog stuba. Ne zbog svoje građe, građeni su da traju za život cijeli, nego zbog načina savremenog života.

Koji su to uzročnici degeneracije kičmenih diskova?

𝟏. 𝐍𝐞𝐩𝐫𝐚𝐯𝐢𝐥𝐧𝐨 𝐤𝐨𝐫𝐢𝐬̌𝐭𝐞𝐧𝐣𝐞 𝐤𝐢𝐜̌𝐦𝐞 !

Prosječan savremeni čovjek svakodnevno "maltretira" svoj kičmeni stub izlažući ga esktremnim uslovima i zadacima.
Kako primjetiti da nepravilno koristimo kičmu?
Najbolja opcija je preventivni pregled kod fizioterapeuta! Međutim ako primjetite da gubite onu prednju ispupčenost donjih leđa (lordozu lumbalnu) ili povećanu zakrivljenost grudne kičme to je poprilično siguran znak da je biomehanika vašeg kičmenog stuba narušena i da trebate tretman !
U poglavlju "nepravilnog korištenja kičme" neizostavno je pomenuti sjedilački način života odnosno dugotrajno sjedenje jer je to broj jedan uzročnik patologija kičmenog stuba.
Dugotrajno sjedenje je najteža aktivnost kojoj može biti izložen naš kičmeni stub!

𝟐. 𝐔𝐜̌𝐞𝐬𝐭𝐚𝐥𝐧𝐨𝐬 𝐩𝐨𝐤𝐫𝐞𝐭𝐚 𝐟𝐥𝐞𝐤𝐬𝐢𝐣𝐞 𝐭𝐫𝐮𝐩𝐚 (pregibanja tijela prema naprijed)

Pokušajte prebrojati koliko puta u toku dana se savijete prema napred. Ili pokušajte prebrojati koliko to puta uradite samo u prvih sat ili dva nakon buđenja ujutro i pripreme za radni dan. Mnogo!
Fleksija je prirodni pokret kičmenog stuba i kao takav sasvim je legitiman. Također činjenica je da sve stvarni kojima se zanimamo u toku dana se dešavaju ispred nas, što zahtjeva da se više krećemo prema napred. I to je legitimno.
Problem nastaje onda kada se ova učestalnost pokreta fleksije udruži sa prvom tačkom našeg posta i diskovi (izmaltretirani lošim držanjem ili dugim sjedenjem) jednostavno ne mogu da odgovore na tolike zahtjeve prednjeg pregibanja i počnu da pucaju straga i otvaraju prostor za diskusherniju.

𝟑. 𝐆𝐮𝐛𝐢𝐭𝐚𝐤 𝐩𝐨𝐤𝐫𝐞𝐭𝐚 𝐞𝐤𝐬𝐭𝐞𝐧𝐳𝐢𝐣𝐞 (pregibanja tijela prema nazad)

Obzirom da smo već spomenuli da sve naše poslove obavljamo ispred sebe logičan zaključak je da pokret ekstenzije nestaje ili se gubi (jer za njim nema potrebe). Ovo dodatno narušava (već narušenu) biomehaniku kičmenog stuba što dovodi do povećanog i nepravilnog pritiska na međupršljenski disk!
Aktuelna istraživanja potvrđuju da 𝐬𝐯𝐢 𝐥𝐣𝐮𝐝𝐢 𝐬𝐚 𝐩𝐫𝐨𝐛𝐥𝐞𝐦𝐢𝐦𝐚 𝐮 𝐝𝐢𝐬𝐤𝐮𝐬𝐢𝐦𝐚 𝐬𝐮 𝐢𝐳𝐠𝐮𝐛𝐢𝐥𝐢 𝐦𝐨𝐠𝐮𝐜́𝐧𝐨𝐬𝐭 𝐞𝐤𝐬𝐭𝐞𝐧𝐳𝐢𝐣𝐞 𝐭𝐫𝐮𝐩𝐚.

𝟒. 𝐍𝐞𝐨𝐝𝐠𝐨𝐯𝐨𝐫𝐧𝐨𝐬𝐭 (lična, individualna)

Podrazumjeva još jednu manu savremenog čovjeka a to je "da ni za šta nema vremena" a čini se ponamanje za svoje zdravlje. Dok ga bol na to ne natjera.

𝟓. 𝐍𝐞𝐨𝐝𝐠𝐨𝐯𝐨𝐫𝐧𝐨𝐬𝐭 (društvena i zdravstvena)

Ovo je posao zdravstvenog i obrazovnog sistema da poduči ljude kako da budu zdravi umjesto da im to zdravlje stalno prodaju i reklamiraju u vidu "najnoviji farmakoloških rješenja za sve vaše probleme" koji su još usput "na biljnoj bazi".

Pod ovu tačku potpadaju i svi zdravstveni radnici (u prvom redu fizioterapeuti) koji su se školovali ne samo da bi posao imali nego da bi zdravstvenu svijet (svako u svome domenu) kod stanovništva povećavali.