Diskus hernija - uzroci, simptomi, liječenje

Između svaka dva susjedna pršljena našeg kičmenog stuba nalati se fibrozno-hrskavičavi disk. Njegova osnovna funkcija je omogućavanje pokretljivosti kičmenog stuba te absorpcija i amortizacija pritisaka.

Građen je iz dva dijela. Vanjskog fibroznog (čvršćeg) omotača i unutrašnjeg pulpoznog jezgra (koje je gelatozne strukture).

Pucanje vanjskog omotača i curenje gelatoznog jezgra van prostora diska se, ovisno od stadija, naziva diskus hernija, protruzija ili ekstruzija diska i bulging (baldžing) odnosno bubrenje diska.

Kako nastaje ovaj poremećaj?

Osnovni uzrok svake diskus hernije je poremećaj raspodjele pritisaka na međupršljenske diskove. Kada jedan disk mora da podnosi više tereta nego je to u mogućnosti to narušava njegovu ishranu te tada počinje proces degeneracije tj. oštećenja.
Vanski omotač postepeno slabi i puca, a disk gubi na svojoj visini. Dodatni problem predstavlja činjenica da disk nije inerviran (nema svoje nerve) i samim time nema receptora za bol i opasnost. To praktično znači da mi i ne osjetimo da nešto ide po zlu dok god se to zlo ne desi, tj disk nabubri ili pukne.

Zato je od izuzetne važnosti biti svjestan bitnosti zdravlja kičmenog stuba i prevenirati ovakvo stanje.

Prethodno spomenuli da je uzrok degeneracije diskova povećan pritisak na njega i u prvi mah svima nam misli odlete na teške fizičke poslove koji zahtjevanu podizanje velikih težina i slično. Naravno da i takve aktivnosti ubrzano "troše" diskove, međutim najteži zadatak za diskove jeste podnošenje dugotrajnih statičnih pritisaka. To u praksi znači dugotrajno sjedenje i stajanje.
Dugotrajno sjedenje ili stajanje sa pravnom možemo nazvadi "diskalnim terorizmom".

Simptomi?

Kao što smo već spomenuli diskovi, kada pucaju, ne bole - sve dok degeneracija ne dođe gotovo do kraja gdje su prisutni receptori. Ali, na sreću, još nije kasno. U pravilu diskus hernija je dugotrajan (višegodišnji) proces.
Prvi simptomi da ste na putu ka diskus herniji su povremene epizode (jednom ili dva puta godišnje) oštre boli u centru leđa, ponekad bol može ići u jednu stranu pored kičmenog stuba. Bol se pogoršava pri sjedenju i ustajanju iz sjedećeg položaja. Ovo je prvi najozbiljniji znak da vaša leđa trebaju njegu.

Ukoliko adekavatno ne odgovorite na ova "upozorenja" oštećenje ide u slijedeću fazu, a to je protruzija diska. Sad je već unutrašnji gelatozni dio diska "iscurio" u međupršljenski prostor i pored mehaničkog pritiska kojeg ta protruzija pravi na okolne strkture, dešava se i velika hemijska reakcija koja za rezultat ima pralizirajuću bol. Obično u ovim slučajevima pacijenti ne mogu da nađu bezbolni položaj, te privezani su za krevet nekoliko dana.
Ukoliko disk dodiruje nervni korijen tada se simptomi razvijaju i u nozi (na jednoj strani) u vidu bolova, trnaca i osjećaja otupljenosti dijela noge. Tada govorimo o radikulopatiji ili kako se u narodu često kaže "išijas".

Liječenje?

Kao što je i sam proces nastanka ovog poremećaja izuzetno kompleksan tako je i liječenje složeno i zahtjeva mnogo truda, rada i promjene navika. Ono što je ovdje najbitnije naglasiti jeste da je fizikalna terapija adekvatno mjesto za liječenje ovoga problema. Razne injekcije, kokteli, hirurgija i ostale protokolarne procedure nisu adekvatan odgovor na ovaj problem i zato rezultati izostaju. Samo adekvatnom dijagnozom, pronalaskom uzroka problema, izradom plana i programa rehabilitacije osiguravamo dugoročno i trajno rješenje. A stručna osoba za takvo nešto je fizioterapeut.

Dakle fizioterapeut analizira pacijentove navike i stil života, pronalazi početnu tačku gdje je sve pošlo po zlu, svojim tretmanima nastoji smanjiti bolnost, povećati kvalitetu tkiva i pokretljivost, a zatim načinjava plan i program rehabilitacije kojim nastoji pacijenta u potpunosti vratiti njegovim aktivnostima dnevnoga života bez ikakvih ograničenja i posljedica.